Dok većina ljudi širom svijeta juri za egzotičnim supernamirnicama i plaća visoke cijene za nutritivne suplemente, jedna izuzetna biljka raste doslovno pod nogama – često zanemarena, iščupana i bačena kao korov.
Njeno ime je portulak, kod nas poznat i kao tušt, i ono što ga čini jedinstvenim jeste to što nije samo ljekovit, već i iznenađujuće ukusan – mnogi kažu, čak ukusniji od mesa. Njegova blaga, osvježavajuća kiselkastost i mesnati listovi pružaju savršen balans ukusa koji se sjajno uklapa u salate, čorbe, pa čak i umake.
Ova biljka ima dugu istoriju korišćenja u narodnoj medicini i ishrani širom Mediterana, Azije i Bliskog Istoka. Međutim, u savremenim vremenima, ljudi su prestali da obraćaju pažnju na ono što priroda nudi besplatno, okrećući se fabrički prerađenoj hrani i zaboravljajući da se prava ljekovitost često nalazi u najskromnijim biljkama. Portulak je savršen primjer toga.
Prvo što treba znati o portulaku jeste da je on bogat omega-3 masnim kiselinama – rijetka osobina za biljku. Dok većina biljaka uopšte ne sadrži ovu esencijalnu masnu kiselinu, portulak obiluje alfalinolenskom kiselinom, što ga čini idealnim saveznikom za zdravlje srca, krvnih sudova i mozga. Redovnim unošenjem portulaka, smanjuje se rizik od srčanih oboljenja, a pozitivno djeluje i na raspoloženje i kognitivne funkcije.
Pored toga, portulak je bogat vitaminima A, C i E, kao i beta-karotenom, koji su ključni za održavanje zdravog vida, kože i imuniteta. Takođe, sadrži značajne količine magnezijuma, kalijuma, kalcijuma i gvožđa, što ga čini odličnim izborom za one koji žele da unesu više minerala u ishranu bez potrebe za tabletama.
Ono što je mene posebno privuklo kod ove biljke jeste njen ukus. Pržena kratko na maslinovom ulju, sa malo bijelog luka i limunovog soka, portulak se pretvara u pravu deliciju. Ima sočnost i punoću ukusa koju mnoge druge biljke nemaju.
U salatama se odlično slaže sa paradajzom i sirom, dok ga mnogi kuvaju kao zelje i koriste kao zamjenu za spanać ili blitvu. Djeca ga obožavaju kada se doda u omlete, a oni koji paze na težinu cijene njegovu nisku kalorijsku vrijednost.
Uprkos svom bogatstvu, portulak se i dalje smatra običnim korovom. Ljudi ga čupaju i bacaju jer ne znaju o kakvom je blagu riječ. A ono što je još nevjerovatnije jeste njegova otpornost. Raste svuda – u baštama, pored puteva, među pločicama, i gotovo da ne traži njegu. Voli sunce, suvo tlo i ne treba mu mnogo pažnje da bi izrastao u gusti zeleni pokrivač.
Još jedna fascinantna stvar jeste njegovo protivupalno dejstvo. Portulak ima prirodne sastojke koji smanjuju upale u organizmu, što ga čini posebno korisnim kod osoba koje pate od artritisa, kožnih bolesti ili hroničnih problema sa varenjem. Kada se jede redovno, doprinosi smirivanju organizma, boljoj probavi i lakšem izbacivanju toksina.
Naučne studije su potvrdile da portulak može pomoći u regulaciji šećera u krvi, što ga čini odličnim dodatkom ishrani za osobe koje se bore s dijabetesom. Takođe, njegova vlakna pomažu u regulaciji holesterola i održavanju zdravog metabolizma.
U današnje vrijeme, kada sve više ljudi traži alternativne i prirodnije načine ishrane, portulak se vraća na velika vrata. Neki ga već zovu “mediteranski superfood”, a u nekim restoranima zdrave hrane sve češće se pojavljuje kao sastojak u kreativnim jelima.
Ako ga zasadite u svojoj bašti, imaćete ne samo besplatnu, već i neiscrpnu zalihu zdravlja. Možete ga brati svakodnevno, konzumirati svježeg, skuvanog ili čak ukiseljenog. I što je najbolje, čitava biljka je jestiva – listovi, stabljika, pa čak i cvjetovi.
Portulak nije samo biljka koju biste trebali imati u svojoj bašti – to je biljka koju biste trebali uvrstiti u svoju svakodnevnu rutinu. Ne zahtijeva ulaganja, ne traži posebnu pažnju, a zauzvrat pruža bogatstvo nutrijenata koje teško da ćete naći u skupim dodacima ishrani ili egzotičnim voćkama.
Priroda nam je pružila ovu biljku besplatno, ali na nama je da prepoznamo njenu vrijednost. Umjesto da je gledamo kao korov, hajde da joj damo mjesto koje zaslužuje – i na tanjiru, i u našem zdravlju. Jer ponekad je ono najmoćnije upravo ono najskromnije – a portulak je najbolji dokaz toga.
