Smokva je poznata širom svijeta po svom slatkom i sočnom plodu, ali ono što mnogi ne znaju jeste da je njena prava moć sakrivena u njenom mliječnom soku, koji se pojavljuje kada se grana, list ili plod prelomi. Ova gusta bijela tečnost poznata kao sok od smokve stoljećima je bila tajna prirodne medicine, naročito u narodnim receptima naših baka i travara.
Već pri prvom kontaktu s kožom, ovaj sok pokazuje nevjerovatnu moć – koristi se za uklanjanje bradavica, kurjih očiju i kožnih izraslina. Iako djeluje jednostavno, sok sadrži enzime koji razgrađuju višak keratina, zbog čega je odličan za tretiranje zadebljanja na koži. Ljudi koji su godinama vodili borbu s tvrdokornim bradavicama tvrde da su ih se riješili upravo zahvaljujući ovom prirodnom čudu.
Ali to nije sve. Sok od smokve ima snažna antibakterijska i antifungalna svojstva. Nanosio se tradicionalno na ranice, ogrebotine i sitne posjekotine, jer ubrzava zarastanje i sprečava infekcije. Na selima, kada nije bilo apoteka ni antiseptika, upravo je smokvin sok bio prvi lijek koji se nanosio na kožu.
Osim što djeluje spolja, koristi se i interno – naravno, s velikom pažnjom. U malim količinama i u kombinaciji s drugim biljkama, koristi se za čišćenje crijeva, podsticanje varenja i borbu protiv parazita. Ipak, njegova primjena iznutra treba da bude pod nadzorom stručnjaka, jer jak koncentrat može izazvati iritaciju ako se koristi neadekvatno.
Postoje čak i zapisi da se smokvin sok koristio za liječenje zubobolje. Kada bi neko imao bolove u desnima ili infekciju, komadić svježeg lista smokve, s još prisutnim sokom, stavljao bi se direktno na bolno mjesto. Djelovao je umirujuće i ublažavao otok.
U nekim mediteranskim zemljama i danas se praktikuje stari običaj da se sokom od smokve mažu pjege i pigmentacijske mrlje na koži. Zahvaljujući prirodnim kiselinama i enzimima, ten se ujednačava, a koža dobija svjež izgled bez hemikalija i skupih krema.
Još jedna fascinantna upotreba je kod problema sa žuljevima i natiscima. Ljudi koji često nose neudobnu obuću ili su mnogo na nogama, sokom od smokve uspješno omekšavaju zadebljalu kožu i sprečavaju nastanak bolnih rana.
Zanimljivo je da se smokvin sok koristi i u kozmetici – ručno rađene kreme i balzami, pogotovo u Grčkoj i Italiji, često sadrže upravo ekstrakt iz soka smokve, jer usporava starenje kože, hidrira je i obnavlja ćelije.
I ne samo to – stari narodni ljekari koristili su ovaj sok i za ublažavanje simptoma gljivičnih infekcija na noktima. Redovnim nanošenjem soka direktno na oboljeli nokat, gljivice bi se povukle, a nokat bi postepeno ozdravio.
Još jedan zanimljiv način upotrebe je kod uboda insekata. Sokom od smokve se premazivao ubod, i ljudi su tvrdili da nestane svrab, otok i peckanje brže nego s bilo kojom kupovnom kremom.
Nije rijetkost da ljudi koji posjeduju stablo smokve, a ne znaju njegovu vrijednost, redovno režu grane i bacaju sok koji curi, a da nisu svjesni da doslovno puštaju da “zdravlje curi”. Taj bijeli mliječni sok koji kaplje, vrijedi više nego mnoge bočice iz apoteke.
Iako danas postoje brojne moderne kreme, masti i antiseptici, priroda i dalje nudi rješenja koja ne sadrže ni konzervanse, ni hemikalije. Smokvin sok je jedan od najpotcjenjenijih darova prirode, a nalazi se svuda oko nas – često i u sopstvenom dvorištu.
Važno je znati da, kao i kod svih prirodnih sredstava, treba biti umjeren i pažljiv. Sok može izazvati blagu iritaciju kod osjetljive kože, zato se preporučuje da se prvo testira na manjoj površini. I, naravno, koristi se isključivo svjež – čim prestane da curi iz biljke, gubi svoja ljekovita svojstva.
U vremenu kada sve više tražimo prirodne načine za liječenje i njegu, možda je vrijeme da obratimo pažnju na ono što nam je doslovno pod nogama. Sok smokve nije samo biljni ekstrakt – to je kap prirode koja liječi, njeguje i podsjeća nas da su najvrednije stvari često i najjednostavnije.
