Postoji biljka koju mnogi ne primjećuju, a raste gotovo svuda oko nas – u dvorištima, pored puteva, na livadama i uz ograde. Neupadljiva, sa nežnim ljubičastim ili rozim cvjetovima, obični slez (lat. Malva sylvestris) jedna je od najmoćnijih, a ujedno i najpodcjenjenijih biljaka koje nam priroda nudi. Generacijama se koristi u narodnoj medicini, ali su danas mnogi zaboravili na njena ljekovita svojstva.
Ono što ovu biljku čini posebnom jeste njena sposobnost da nježno, ali temeljno liječi čitavo tijelo. Slez je poznat kao biljka koja smiruje sve vrste iritacija – kako spolja, tako i iznutra. Njegovi listovi, cvjetovi i korijen imaju snažno umirujuće, protivupalno i zaštitno djelovanje.
Kada je riječ o respiratornim problemima, slez je pravi spas. Njegov sluzavi sastav stvara zaštitni sloj na sluznici grla i pluća, čime smanjuje nadražaj i olakšava kašalj. Čaj od cvijeta i lista običnog sleza pije se kod upornog, suvog kašlja, promuklosti, bronhitisa i laringitisa. U narodnoj medicini, posebno se preporučuje za djecu jer ne izaziva neželjene efekte kao farmaceutski sirupi.
Slez je takođe izuzetno koristan za varenje. Kod osoba koje pate od gastritisa, čira, nadutosti ili osjetljivih crijeva, čaj od sleza smanjuje upalu i bol, oblaže sluznicu želuca i umiruje nelagodnosti. Ljudi koji su godinama patili od tegoba sa varenjem često kažu da im je upravo ova jednostavna biljka donijela olakšanje koje nisu mogli dobiti čak ni skupim lijekovima.
Koža takođe ima koristi od sleza. U obliku obloga ili kupke, koristi se za liječenje rana, opekotina, ekcema, upala i alergijskih reakcija. Njegovo umirujuće djelovanje brzo smanjuje crvenilo, svrbež i iritaciju. Starije žene su nekada redovno stavljale svježe listove sleza na natečene zglobove ili bolna mjesta – i tvrdile da bolovi brzo popuštaju.
Posebno se ističe njegova primjena kod problema sa urinarnim traktom. Djeluje kao blagi diuretik, pomaže izbacivanju toksina i smanjuje upale bešike. Osobe koje pate od čestih infekcija mokraćnih kanala često koriste slez u kombinaciji s drugim biljkama poput peršuna ili uve.
Zanimljivo je i to što se slez u narodnoj tradiciji koristi za smirenje – i duha i tijela. Njegov čaj ima blag umirujući efekat, pa je idealan za one koji pate od nervoze, anksioznosti ili nesanice. Može se piti pred spavanje, jer opušta tijelo i pomaže boljem snu, bez ikakvih štetnih posljedica.
Žene koje imaju bolne menstruacije često uzimaju slez za ublažavanje grčeva, dok dojilje koriste obloge od lista da bi smanjile upale i otoke dojki. Njegova sposobnost da ublaži otoke čini ga vrijednim i kod problema sa hemoroidima i proširenim venama.
Čak i u kozmetici, ova biljka pronalazi svoju primjenu. Njeni ekstrakti se stavljaju u prirodne kreme, losione i sapune, jer njeguje i hidrira kožu. Mnoge žene koje su se vratile prirodnim metodama njege tvrde da im je upravo slez pomogao kod suve, nadražene i osjetljive kože.
Slez nije samo biljka koja liječi, već i ona koja povezuje generacije. Mnoge bake su svoje unuke liječile upravo ovom biljkom, prenoseći znanje s koljena na koljeno. Nažalost, moderna medicina i brz način života gurnuli su je u zaborav.
Ono što je fascinantno jeste koliko je lako doći do nje – slez ne zahtijeva posebne uslove, otporan je na sušu, i raste čak i na najsiromašnijim zemljištima. To ga čini biljkom koju bi svako mogao imati u svom dvorištu, kao besplatnu, prirodnu apoteku nadohvat ruke.
Ako ste u potrazi za blagim, ali moćnim prirodnim lijekom, ne gledajte dalje od ove neugledne biljke. Pružite joj pažnju koju zaslužuje i ona će vam uzvratiti iscjeljenjem – baš onako kako je to činila vijekovima unazad.
