U svakoj kuhinji paradajz zauzima posebno mjesto. Bilo da ga koristimo za salate, sosove, čorbe ili zimnicu, rijetko koja domaćica može da zamisli sedmicu bez njega. Ali koliko puta ste bacili paradajz jer se pokvario? Ili ste zimi kupovali skupi, bezukusni paradajz samo zato što vam je trebao za ručak? Postoji način da se to zauvijek promijeni. I to bez upotrebe sirćeta, konzervansa ili hemikalija.
Metoda koju ćemo opisati potiče iz vremena kada su domaćice znale kako da sačuvaju hranu mjesecima, pa čak i godinama, bez hladnjaka ili zamrzivača. Tajna leži u jednostavnosti, ali i preciznosti. Sve počinje od izbora paradajza. Mora biti čvrst, potpuno zreo, ali ne premekan. Važno je da nema nikakvih oštećenja na kori, jer upravo ta sitna oštećenja mogu da izazovu kvarenje i plijesan u narednim mjesecima.
Nakon što ste odabrali kvalitetan paradajz, najvažniji korak je pravilno čišćenje. Potrebno je pažljivo oprati svaki plod mlakom vodom i mekanom četkom, kako biste uklonili svu prašinu, ostatke zemlje i potencijalne bakterije. Sušenje je sljedeći ključni korak. Paradajz mora biti potpuno suv prije nego što ga uskladištite. Vlažnost je najveći neprijatelj dugotrajnog čuvanja jer stvara savršeno okruženje za razvoj buđi i truleži.
Sljedeća faza je pomalo neobična, ali ključna: svaki paradajz se umotava u papir. Najbolji izbor je papir za pečenje, ili obični papirnati ubrus. Umotani plodovi se potom slažu u staklene tegle, po mogućstvu one sa gumenim zatvaračem koje hermetički zatvaraju.
Tegle se ne pune do vrha – ostavlja se nekoliko centimetara slobodnog prostora. Ovo omogućava kruženje vazduha unutar tegle i dodatno sprečava vlagu. Neki ljudi dodatno stave malo morske soli na dno svake tegle, jer ona upija vlagu i dodatno produžava svježinu.
Najvažniji dio dolazi nakon zatvaranja – čuvanje tegli. Tegle se moraju držati na tamnom, suvom i hladnom mjestu. Idealna temperatura je između 10 i 15 stepeni. Podrum, ostava ili garaža mogu biti savršena rješenja, pod uslovom da nema previše vlage u vazduhu.
Kada želite da koristite paradajz, jednostavno izvadite onoliko koliko vam treba, operite ga, i spreman je za upotrebu. Iznenadićete se koliko je sačuvana njegova svježina, struktura i miris. Neki tvrde da su čak i nakon 18 mjeseci plodovi bili jednako sočni i ukusni kao kad su prvi put ubrani.
Ova metoda nije samo praktična, već i izuzetno ekonomična. Umjesto da zimi plaćate ogromne sume za uvozni paradajz bez ukusa, već u ljeto ili ranu jesen možete pripremiti zalihe koje će trajati mjesecima. Ne trošite struju na zamrzivače, ne koristite sirće koje mijenja ukus, i ne bacate hranu.
Posebno je korisna za one koji imaju svoje bašte i ne znaju šta će sa viškom paradajza kada krene sezona. Umjesto da pravite isključivo sokove i sosove, možete sačuvati plodove u cijelom obliku, spremne za sve recepte.
Ova metoda je i odličan način da očuvate vitaminsku vrijednost paradajza. Poznato je da termička obrada često uništava dio hranljivih sastojaka. Ovdje ih čuvate gotovo netaknute. Likopen, snažan antioksidans iz paradajza, ostaje prisutan u velikoj mjeri.
Starije generacije dobro znaju za ovaj trik, ali se danas rijetko pominje. U doba kad sve više ljudi želi da se vrati prirodnijem načinu života, ovaj metod postaje ponovo popularan. I to sa dobrim razlogom.
Čak ni industrijska zimnica ne može da se poredi sa ovako sačuvanim paradajzom. Ukus je neuporediv, a vi imate kontrolu nad svakim korakom – znate šta jedete.
Ako do sada niste čuli za ovu tehniku, vrijeme je da je isprobate. Možda će vam trebati malo više vremena da pripremite sve kako treba, ali kada u sred zime otvorite teglu punu svježih, mirisnih paradajza, znaćete da se trud isplatio.
Nemojte čekati da paradajz poskupi ili nestane s pijace. Pripremite se na vrijeme i uživajte u njegovim blagodatima tokom cijele godine, bez konzervansa i bez brige da će se pokvariti.
Ako želite dodatnu aromu, između redova paradajza možete dodati sušeni bosiljak ili list lovora. Ne samo da će dodatno čuvati plodove, već će im dati i blag, prirodan miris koji će obogatiti svaki obrok.
