U mnogim domaćinstvima krompir je osnovna namirnica – uvijek prisutna u ostavi, kuhinji ili podrumu. Međutim, svi smo se bar jednom susreli s razočaranjem kada otvorimo kesu ili sanduk s krompirom i zateknemo gomilu gomolja prekrivenih dugačkim, bijelim klicama koje su znak da je krompir već počeo da stari. Osim što tako izgubi na kvalitetu, ukus mu slabi, a često postaje i potpuno neupotrebljiv. Ali moj djed je imao trik koji sam naslijedio i sada s vama dijelim – i zaista djeluje.
Još dok sam bio dijete, sjećam se da djed nikad nije imao problem s proklijalim krompirom. Njegov krompir je znao da potraje i po nekoliko mjeseci, a uvijek je bio čvrst, bez klica i potpuno svjež. Uvijek je govorio: “Nije dovoljno samo da ga skladištiš, moraš znati i kako da ga sačuvaš.” I bio je u pravu.
Prvo i osnovno što je radio jeste da je krompir čuvao na tamnom, suvom i prozračnom mjestu. Svjetlost i vlaga su glavni neprijatelji ove namirnice. Kada je izložen i najmanjoj količini svjetlosti, krompir počinje da proizvodi hlorofil i solanin – što ga ne samo čini zelenim već i potencijalno toksičnim.
Ali ono što je bilo zaista iznenađujuće je jedan jednostavan dodatak koji je stavljao uz krompir – jabuka. Da, obična jabuka. Na prvi pogled to izgleda kao greška, jer je poznato da voće proizvodi etilen, gas koji ubrzava zrenje. Međutim, u ovom slučaju, jabuka djeluje kao prirodni regulator i pomaže da se spriječi klicanje krompira jer upija višak vlage i drži stabilne uslove unutar kese ili kutije.
Djed je uz krompir stavljao po jednu jabuku na svakih nekoliko kilograma, vodeći računa da su dobro raspoređene. Takođe je izbjegavao da krompir drži u plastičnim kesama – koristio je papirne vreće ili drvene sanduke obložene novinskim papirom kako bi omogućio strujanje vazduha.
Pored jabuke, znao je koristiti i suve listove lavande ili mente, jer ove biljke imaju prirodna antibakterijska svojstva i dodatno sprečavaju vlagu i širenje truleži među gomoljima. Uz to, lijepo mirišu, pa su prostor gdje se drži krompir održavale svježim.
Još jedan njegov savjet bio je da se redovno pregleda svaki krompir – jednom sedmično. Ako se u sanduku nalazi makar jedan truli ili oštećeni, može da “zarazi” cijelu grupu. Zato je djed svake nedjelje pregledao sve gomolje i uklanjao one koji su počeli da omekšavaju ili mirišu čudno. Ova jednostavna navika mu je spasila desetine kilograma hrane.
Nikad nije prao krompir prije skladištenja. To je još jedna greška koju mnogi prave. Voda i vlaga na kori su idealni uslovi za razvoj bakterija i gljivica. Krompir se čisti tek neposredno prije pripreme, a ne pri skladištenju.
Djed je znao i za još jednu foru – korištenje aktivnog uglja. U sanduk s krompirom stavljao bi par komadića uglja, jer on upija vlagu i neprijatne mirise, održavajući uslove idealnim za duže čuvanje.
Zahvaljujući ovim jednostavnim trikovima, njegov krompir je bio kvalitetan, čvrst i ukusan čak i poslije nekoliko mjeseci. I nikad nije morao da ga baca.
U današnje vrijeme kada su cijene hrane sve više, ovakvi trikovi su više nego korisni. Nisu potrebne skupe tehnologije niti specijalne komore – samo malo pažnje, znanja i dobre volje. Jabuka, tamno mjesto, bez plastike, uz povremenu kontrolu – to je sve što vam treba da spriječite da vam krompir prerano proklija.
Isprobajte već danas ovaj stari trik i budite sigurni da će vam krompir trajati znatno duže. Ako vaš djed nije znao za ovaj trik, sada ste vi ti koji ga možete prenijeti dalje. I vjerujte mi, kad jednom uspijete – više nikad nećete dozvoliti da vam krompir propadne.
